Siva lisna pegavost (argus iz knjige) Prouzrokuje je parazitna gljiva Gnomonia juglandis (Gnomonia leptostyla). Bolest se manifestuje na lišću, plodovima i 1etorastima oraha. Prvi znaci bolesti se javljaju na lišću u obliku pega različite veličine, Pege su nepravilno razmeštene pb listu. Kada je zahvaćena veća površina liske, dolazi do sušenja, a često i prevremenog otpadanja lista. Ako listovi ne otpadnu, oni se deformišu, uvijajući se oko centralnog nerva na jednu stranu. U središnjem delu pege su sivkaste boje, dok im je obod zagasitiji. Sa naličja pege razvijaju se gomilice pepeljaste boje, koje predstavljaju reproduktivne organe parazita. Na plodovima se takođe javljaju pege koje u početku podsecaju na one na listu, a kasnije postaju tamnosmeđe do crne boje. Zbog izumiranja tkiva u okviru pega oboleli plodovi pocrne i obično otpadaju. Usled nejednakog porasta obolelog i zdravog tkiva, egzokarp ploda se deformiše, a unutar nekrotičnog tkiva nastaju. pukotine. Ako su oboleli plodovi dostigli normalnu veličinu, onda ne otpadaju, ali njihova jezgra potamne i nisu za upotrebu, Na lastarima pege su slične onima na listu. Pri jačoj infekciji lastari zaostaju u porastu. Parazit prezimljava u otpalom lišću, plodovima i zaraženim lastarima. U proleće askospore ostvaruju primarnu infekciju. Tokom vegetacije sekundarna zaraza se širi konidijama. Kao preventivna mera zaštite preporučuje se sakupljanje i spaljivanje otpalog lišća, čime se smanjuje primarna zaraza.Parazit se može uspešno suzbiti pravovremenim prskanjem sa bordovskom čorbom, bakarnim oksihloridom i dr. {{:siva_pegavost.jpg?200|}} Siva pegavost lišća oraha je najĉešće oboljenje oraha. Izaziva ga gljiva Gnomonia leptostyla. (http://vocarskisavetnik.com/content/zastita-pegavost-oraha/) Bolest se manifestuje u vidu pega na lišću, lisnim drškama,mladarima i plodovima.Pege su u početku sitne. Središnji deo pege je siv, dok su ivice tamne boje. Spajanjem pega stvaraju se veće nekrotiĉne površine na listu, listovi se sasuše i vrlo ĉesto već tokom jula i avgusta opadaju. Stabla sa kojih je lišće otpalo daju mali prinos, a u toku te vegetacije na njima se ne formira dovoljno pupoljaka pa je umanjen rod i naredne godine. Na zaraženim mladarima širenjem pega dolazi do veće nekroze i ulegnuća tkiva usled dubljeg prodora parazita. Zaraženi plodovi se deformišu, pocrne, sasušuju se i opadaju, osim ako je do zaraze došlo u poslednjoj fazi razvoja plodova, kada plodovi samo potamne,a jezgro ima manja oštećenja. Najbolji način borbe protiv ove bolesti je gajenje otpornih sorti (relativno otporne su sorte Rasna, Kasni rodni, Ovčar, Elita, Šejnovo). Od direktnih mera borbe, značajno je sakupljanje i uništavanje opalog zaraženog lišća jer parazit u njemu prezimljava. Da bi se izbegle sekundarne infekcije u toku leta, važno je sakupljati i spaljivati obolele mladare. Hemijske mere borbe se sastoje od dva tretiranja: prvo u vreme bubrenja pupoljaka, a naredno u razmaku od oko dve nedelje. Za tretiranje se koriste preparati na bazi bakra, benomila i mankozeba. {{:1.jpg?200|}} {{:2.jpg?200|}} {{:3.jpg?200|}} {{:4.jpg?200|}}